Sveti Vid bez problema u kupu, Perkov se brzo uklopio
GOMELJSKI: IVICA DOBAR IGRAČ, A PRE SVEGA DOBAR ČOVEK
Sveti Vid je preskočio prvu prepreku u ovosezonskom kupu a da se, čini se, igrači nisu ni oznojili. Ubedljivom razlikom je savladan nejaki nižerazredni Vitez, kome nije pomogao ni sponzorski gigant Mobilna telefonija Srbije. "Kada bi javna preduzeća ulagala u kreativne projekte poput našeg kluba a ne traćila pare po kojekakvim fantomskim četvrtoligašima druga bi se pesma pevala", oštro počinje konferenciju za štampu menadžer Gomeljski, vidno namrgođen. Dok se lagano tresu prozorska okna službenih prostorija arene Proviđenje od nadolazećeg udara vetra, glas prvog čoveka Svetog Vida podrhtava kao u taktu sa sve jačom olujom "Pitaju me da li sam zadovoljan novcem od ovogodišnjeg tv ugovora? Čime da budem zadovoljan? Da li je 128.000 evra po vama normalna cena za ovakav kvalitet koji naša liga pruža? Bolje da onda kažemo, zatvaramo naše hale za sve tv kamere snimaćemo se sami, barem bi navijači dolazili u većem broju". Prve kišne kapi počinju da natapaju prašni asfalt parkinga ispred službenog ulaza, olakšavajući teret mračnih oblaka, nekako u isto vreme kao i da Gomeljski počinje da zvuči opuštenije i mekše: "Pa ipak, ima i pozitivnih stvari, stigao je Perkov, igrač koga sam već neko vreme želeo da vidim na treninzima. On možda nije naročito atraktivan kao neki raniji igrači kojisu zauzimali njegovu poziciju, ali je skroman i radan momak koji ima iskustva igranja košarke duže od decenije. Meni je uvek bitno ne samo ko je kakav igrač, ko koliko može poena ili skokova da da ekipi, već i ko je kakav čovek, ko koliko sebe, svojih emocija i misli može da uloži u ovo što zajednički stvaramo. Kažu doveli ste Hrvata, pre njege je igrao Makedonac, pa Nemac, gde su domaći igrači, ja kažem u Svetom Vidu igraju sve nacionalnosti, mi smo sportsko društvo. Ivica je rođeni Zagorac, ali ne krije da od malih nogu navija za Sveti Vid. U Beogradu će se osećati kao kod svoje kuće". Napolju kiša već pljušti, i novinari se pomalo neugodno osvrću, svaki čas pogledajući kroz prozor koji je sada već obavijen vodenom izmaglicom, tako da se i iz ovih prostorija stalno vidljive kupole hrama Svetog Save sve slabije naziru: "Slede nam teške bitke", nastavlja Gomeljski, kružeći prstom po hartiji sa rasporedom prvenstvenih utakmica, "sutra dočekujemo Beogradski Samuraj", baš u tom trenutku svetlost munje naglo obasjava prostoriju, a kroz nekoliko desetina sekunde čuje se i pucanj groma u daljini, "pitaju me idemo li na pobedu u tom meču", nastavlja mirno Gomeljski, koji deluje kao da ga ova grmljavina nimalo ne dotiče, "pitaju me da li mislite da odigrate opušteno i sačuvate entuzijazam za naredne mečeve jer ste autsajderi", ustaje od stola i dostojanstveno šeta preko dvorane trljajući rukom ćelu na sredini temena, "ja im kažem da Sveti Vid uvek ide na pobedu, bez obzira na snagu svoju i snagu protivnika. Pozivam navijače da ispune halu do poslednjeg mesta, gledaće se sjajna košarka, pobedili mi ili izgubili". Čini se da kiša polako staje, kapi sve ređe i slabije udaraju po krovu zgrade i kao da se malo razvedrava, tako i Gomeljski na kraju dozvoljava sebi blagi osmeh "Nadam se da nemate pitanja, jer je koktel već pripremljen, molim vas da pređemo svi u susednu prostoriju i da se malo počastimo, biće tu i igrači i možete im postavljati pitanja u neformalnijoj atmosferi". Novinari se kao bujica koja je zaostala od kiše po ulicama slivaju u koktel-bar arene Proviđenje, napolju je Sunce granulo ponovo punom snagom.